Izložbe

Izložbe
20.6. - 7.7.2013.
Neda Mirada Blažević-Krietzman

Volim igre riječima koje nastaju putem multilingualnih asocijacija. Svaki jezik ima vlastiti način na koji stvara nove riječi čija značenja su i zagonetna i zabavna. Naprimjer, hrvatska riječ “svetac” je izvedena iz latinske riječi “sanctus”, što znači “svet-a”. Skraćenica za riječ “svetacica” je “sv”. Hebrejska riječ “zvi” znači na hrvatskome riječ “jelen”. U mnogim mitologijama “jeleni koji jezde po nebu” su opisani kao nadnaravna bića. I sada, ako povežemo skraćenicu “sv.”, hebrejsku riječ “zvi” i hrvatsku riječ “jezde”, dobivamo kovanicu “sv.zvi.jezde”. Naravno, imenica “zvijezde” postoji u hrvatskome jeziku i znači “svíjetla tijela koja su noću vidlijiva na nebu”. Riječ “zvijezda” se također koristi kao metafora za poznate, slavne osobe: one (metaforički)
sjaje. Svrha igara riječima koje nastaju putem multilingualnih asocijacija je u njihovim pro-izvodima: mnogojezičnim kovanicama. To je dakle način na koji sam došla do naslova na hrvatskome za moju seriju fotokolaža Sv.Zvi.Jezde - Recikliranje popkulturnih simbola, nastalih 2011/12. godine. Rekreirala sam, odnosno “reciklirala”, četrnaest fotografija svjetski poznatih objekata i lica, uključujući Mona Lisu (da Vinci, 1512), Jamesa Deana (1954), Sofiju Loren (1955). Marilyn Monroe (1956), Boba Dylana (1967), Yoko Ono i Johna Lennona (fotografija Ivora Sharpa, 1969), Clinta Eastwooda (1964), Lizu Minnelli (1972), Micka Jaggera (1975), Američkog mornara koji ljubi medicinsku sestru na dan pobjede nad Japanom i svršetkom Drugog Svj. Rata 1945, (fotografija Alfreda Eisenstaedta), Tetoviranu djevojku (1986), Njujorški taksi broj 1 (1968) i dva postera Andyja Warhola: Konzerva s juhom od rajčica (1962) i slogan Petnaest minuta slave (1968). Tim sam fotografijama i posterima “dodala” isječke iz različitih magazina, moje fotografije, izreke i boje kako bih izrazila moje viđenje o tome kako se vrijeme, ukusi i kulture stalno mijenjaju, ali unatoč tome uspijevaju održati netaknutim temelj svojih dinamičnih i zadirkujućih ideja koje nas pak neprekidno izazivaju da razmišljamo o vremenu i mjestima u kojima živimo. (Naprimjer, u mom fotokolažu Marilyn Monroe, nalijepila sam na lumičino poprsje tri vize iz moje stare jugoslavenske putovnice. Jedna od njih je i američka J-1, 1984/85 Fulbright Visiting Scholar viza. Godine 1991. sam dobila novu hrvatsku putovnicu. Godine 2001. američku. Pregršt identiteta.) Moje putovnice imaju pokretačku ulogu u seriji fotokolaža Sv.Zvi.Jezde. One služe kao vremenski stroj, odnosno, kao podsjetnice na vreména i mjesta u koje sam putovala, ljude koje sam upoznala, galerije, muzeje, znamenitosti i krajolike u kojima sam se svemu čudila, umjetnike koji su prije puno godina stvorili svoja provokativna i utjecajna umjetnička djela, i usput i sami postali zvijezde, ikone i kulturni simboli. Sve to me nadahnulo da rekreiram i, metaforički govoreći, recikliram u mojim uradcima usuđujuća i često protuslovna djela nekolicine umjetnika koji su duhovito i čak anarhično provocirali identitete ljudi i vreména u kojima su živjeli. Jedan od tih umjetnika je neizbježni, renesansni Leonardo da Vinci. Drugi su pripadnici- pioniri iznimno angažirane i privlačne popularne kulture i Pop Art pokreta (1950-ih- 1980-ih).
Kontrakulturni pokret Pop Art je započeo 1950-ih u Velikoj Britaniji i Americi kao reakcija na tada dominantne klasične i moderne tradicije u likovnoj umjetnosti. Naziv Pop, skraćenica za popularan, prvi put je upotrijebio engleski likovni kritičar i kustos Lawrence Alloway (1926-1990). Vodeći američki Pop umjetnici, uključujući Andyja Warhola, Roberta Rauschenberga, Jaspera Johnsa i Roya Lichensteina, tvrdili su da ni klasična, ni moderna umjetnost nemaju puno veze sa svakodnevnim životom tzv. običnih ljudi. I, zbog toga nedostatka svoga socijalnoga i kulturnoga identiteta, ovi umjetnici su počeli koristiti u svojim radovima sadržaje- predmete koji su dostupni gotovo svim ljudima: limenke s juhom, banane, stripove, televiziju, automobile, američku zastavu, fotografije filmskih i glazbenih zvijezda, itd. I sada, nakon pedesetak godina, najslavnija figura Pop Art pokreta, Andy Warhol (1928-1987), još uvijek je vrlo popularan zato što je, mnogi kritičari tvrde, uspješno iskorištavao u svome radu jednostavnu formulu cvatućih odnosa između umjetničkog istraživanja, života i kulture slavnih ljudi, i reklama. (Wikipedija, 2012.) Neke stvari se nikada ne mijenjaju, ali zato mijenjaju ljude.

Neda Miranda Blažević-Krietzman

You must be a registered subscriber in order to view this Article.
To learn more about becoming a subscriber, please visit our Subscriber Services page.

Povratak
Dogodila se pogreška.
Error: Unable to load the Article Details page.