Otvoren hrvatski paviljon na 16. Međunarodnoj izložbi arhitekture – La Biennale di Venezia

Oblak Pergola / Arhitektura gostoljubivosti
Autori: Alisa Andrašek, Vlatka Horvat, Bruno Juričić, Maja Kuzmanović
Kustos: Bruno Juričić
Kustoska savjetnica: Branka Benčić
Organizacija izložbe povjerena je Modernoj galeriji u Zagrebu
Partneri: Turistička zajednica grada Zagreba, Grad Pula –Pola , Intra Lighting

U sedamdesetak kvadrata Artiglijerije venecijanskog Arsenala, u petak 25. svibnja 2018. u nazočnosti pomoćnice Ministrice kulture Republike Hrvatske dr.sc. Ive Hraste Sočo otvoren je Hrvatski paviljon na 16. Međunarodnoj izložbi arhitekture – La Biennale di Venezia.

Izložba Oblak Pergola / Arhitektura gostoljubivosti kojom se Hrvatska predstavlja na ovogodišnjem bijenalu arhitekture kustoska je koncepcija Brune Juričića, zamišljena kao suradnički site-specific ambijent, instalacija koja prelazi granice arhitekture, umjetnosti, robotike i modela kompjutorskog programiranja. Izložba je osmišljena kroz interakciju triju intervencija: Crtež oblaka (Cloud drawing) Alise Andrašek i Bruna Juričića, Umiriti oči (To Still the Eye) Vlatke Horvat i Efemeran vrt (Ephemeral garden) Maje Kuzmanović.

Mnogobrojnim uzvanicima na otvorenju, obratio se autorski tim, a pomoćnica ministrice kulture dr. sc. Iva Hraste Sočo koja je otvorila izložbu, u svom je govoru izjavila kako zbog posebnog značaja ovoga projekta za svaku zemlju – hrvatski nastupi u kontinuitetu održavaju visoku kvalitetu trajnoga dijaloga sa svijetom.
U dijalog su postavljene različite umjetničke pozicije, bliske u mišljenju koliko i različite u izrazu, uvedene su različite geste i stvoren je ambijent koji spaja višestruka umjetnička iskustva“, nadodavši kako arhitektonski projekti, kao i cijelo polje vizualnih umjetnosti sve više ovise o znanju i primjeni digitalnih tehnologija u ovom smislu izložba „predstavlja korak u područje eksperimenta i tehnološkog razvoja. Istovremeno, ovaj višeslojni, interdisciplinarni ambijent omogućuje preispitivanje globalnog arhitektonskog iskustva u odnosu na specifični kontekst arhitekture kao intimnog doživljaja, prostora novog susreta i kontakta, mjesto neistraženih mogućnosti, zvukom i crtežom označen trag ljudske prisutnosti, doživljaj trenutka koji je jedinstven koliko i prolazan.
Izložba Oblak Pergola / Arhitektura gostoljubivosti u hrvatskom paviljonu realizirana je sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, uz dodatnu potporu Grada Pule-Pole i Turističke zajednice grada Zagreba. Organizacija izložbe povjerena je Modernoj galeriji iz Zagreba.

Izložba će se moći razgledati za vrijeme trajanja ovogodišnjeg bijenala arhitekture u Veneciji od 26. svibnja do 25. studenoga.

BIOGRAFIJE AUTORA

BRUNO JURIČIĆ
Bruno Juričić je arhitekt, kustos i akademik u područjima arhitekture, umjetnosti i tehnologije. Diplomirao je na Sveučilišnom institutu za arhitekturu u Veneciji, te studirao kao gost student na TU Berlin godine 1999. Godine 2007. magistrirao je Urbane strategije na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti Beču pod mentorskim vodstvom Wolfa Prixa, Grega Lynna i Zahe Hadid.
Trenutno je doktorski kandidat na Odjelu za arhitekturu Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu, kod Silvije Lavin. Njegovo istraživanje naslovljeno je „Arhitektura bez granica: je li sve bilo arhitektura?“ bavi se pitanjima odnosa između umjetnosti i arhitekture. Od 2010. Bruno Juričić je također odabrani predavač za seminare arhitekture i dizajna na Getty Research Institute u Los Angelesu.
Godine 2011., kao predsjedatelj instituta MLAUS, Bruno Jurčić pokreće niz međunarodnih ljetnih simpozija naslovljenih „Proto/e/co/logics.“ Cilj simpozija, kojemu je su-voditelj Alisa Andrašek (Biothing), je potaknuti spekulativna usmjerenja u arhitekturi i udaljiti se od reduktivnih pristupa ekologiji. Sudionici simpozija, među ostalima su Jeffrey Kipnis, Michael Meredith, Yoshiharu Tsukamoto, Sanford Kwinter, Sylvia Lavin, Patrik Schumacher, Adrian Lahoud, i Tom Kovach.
Juričićevi su projekti predstavljeni na Piaggio Foundation (Pisa), u Muzeju moderne umjetnosti (Ljubljana), na Bijenalu u Miamiju, Far Eastern Memorial Foundation (Taipei), Institute Angewandte Informationstechnik u Beču, Međunarodnoj konferenciji generativne umjetnosti (Politehnika Milano) i na Utopia Station na 50. Venecijanskom bijenalu.

MAJA KUZMANOVIĆ
Maja Kuzmanović je suosnivač i predsjednica FoAM-a, svestrana dizajnerica koja djeluje u različitim medijima i surađuje s brojnim umjetničkim kolektivima. Njeno je akademsko obrazovanje u polju interaktivnih medija, a umjetnička praksa usmjerena je na istraživanje novih modela umjetničkog djelovanja.
FoAM (Foundation of Affordable Mysticism) je mreža transdisciplinarnih laboratorija na sjecištu umjetnosti, informacijskih znanosti, prirode i svakodnevnoga života. Članovi FoAm-a su svestrani stručnjaci koji svoje znanje i iskustvo iz različitih područja prenose i ugrađuju u polje kulture, stvarajući nova mjesta njihovog preplitanja i dodira. Istraživanja i kreativni projekti u FoAM-u bave se izradom prototipa, spajaju futurističke elemente i humanističku znanost, ugrađuju dizajnerska iskustava, kako bi kroz umjetničke eksperimente propitivali budućnost.
Aktivnost FoAM-a predstavljene su u najuglednijim svjetskim institucijama uključujući: Gulbenkian Foundation, Transmediale, Victor and Albert Museum, Pixelache, Z33, Vooruit, The Experimental Arts Foundation i Ars Electronica.
Njezin je specifičan pristup tehnologiji prepoznat od strane časopisa MIT’s Technology Review i Svjetskoga ekonomskog foruma, koji su je proglasili Top 100 Young Innovator & Young Global Leader.

VLATKA HORVAT
Vlatka Horvat radi u širokom spektru formi i medija – od skulpture i instalacije, do kolaža, radova na papiru, videa, fotografije i performansa, a projekte realizira u različitim kontekstima, od galerijsko-muzejskih prostora, kazališnih i plesnih festivala do javnog prostora.
Završila je studij kazališta u Chicagu, gdje je i magistrirala iz područja izvedbenih umjetnosti, a doktorirala na odjelu vizualne kulture i performansa na Sveučilištu Roehampton u Londonu
Radovi Vlatke Horvat usredotočeni su na geste reorganizacije prostora te prostornih i društvenih odnosa između predmeta, tijela i elemenata arhitekture, a interes umjetnice usmjeren je na proturječja i neizvjesne aspekte interakcija između subjekta i objekta, te konteksta i okvira unutar kojih se oni susreću.
Umjetnički postupak Vlatke Horvat spaja minimalizam konceptualne prakse s nestabilnim performativima improvizacije, prisvajanja, ponavljanja, testiranja, opetovanih pokušaja. Vlatka Horvat radove realizira u nizu različitih medija – instalacija, objekata, kolaža, fotografija, videa, tekstualnih radova i performansa, a bez obzira na odabir korištenog medija, njezini radovi na različite načine uokviruju određene egzistencijalne uvjete, stanja i emocije, uspostavljajući nove odnose koji induciraju proizvodnju različitih, višeslojnih značenja.

Samostalne izložbe (izbor): Disjecta Contemporary Art Center (Portland), Rachel Uffner Gallery (New York), Zak|Branicka Gallery (Berlin), Bergen Kunsthall, the Kitchen (New York),
Skupne izložbe (izbor): 53. October Salon (Beograd), artissima 18 (Torino), “Greater New York” – MoMA PS1 (New York), Gallery Skuc (Ljubljana) i 11th Istanbul biennale.
MA Performance Studies, Northwestern University, Chicago; Phd Visual Cultures and Performance (Roehampton University, 2009).
Radove Vlatke Horvat zastupaju galerije: Zak| Branicka (Berlin), Rachel Uffner (New York) i annex14 (Zurich).

ALISA ANDRAŠEK
Alisa Andrašek je arhitektica te predavač na brojnim sveučilištima.
Diplomirala je Advanced Architectural Design na Sveučilištu Columbia gdje je nastavila predavati na Graduate School of Architecture, Planning and Preservation. Alisa Andrašek je također bila predavač na Sveučilištu Pennsylvania, Sveučilištu RMIT U (Melbourne), University of Technology (Sydney) te na Rensselaer Polytechnic Institute (New York).
Godine 2011., imenovana je za direktora March Graduate Architectural Design programa na Bartlett School of Architecture, University College u Londonu, gdje također predaje kolegije arhitekture i informatičkih znanosti, te direktor Bartlett’s Wonderlab, istraživačkoga laboratorija u kojemu se prepliću tehnologija, arhitektura i dizajn.
Prakticirajući navedena znanja i iskustva, Andrašek je možda ponajbolje poznata kao osnivač „biothinga“ (2001), interdisciplinarnoga „Repozitorija kompjutorskoga dizajna“, usredotočenoga na „generativne potencijale kompjutorskih sustava za dizajn“.
Njezini su radovi izlagani na brojnim izložbama, među kojima: Archilab 9 na FRAC Orleans (2013), DADA Beijing (kustos Patrick Schumacher, 2013), Multiversités créatives u Centre Pompidou, Paris (2012), Aesthetics/ Anesthetics na Storefront for Art and Architecture, New York (2012), i Les Pléiades, Toulouse (kustos Bernard Tschumi, 2013); a uključeni su u stalne postave muzeja: Centre Pompidou, Paris, the New Museum, New York, Storefront for Art and Architecture, NewYork, FRAC Collection, Orleans, i TBA21, Beč. Andrašek je također objavila publikaciju o biothing-u 2009. godine, izdavač Hux, pod njegovim nazivom,
Ona je također partner i jedna od glavnih dizajnera Bloom Games, koje su instalirane 2012. tijekom Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Londonu. Bloom Games su „urbana igračka, distribuirana društvena igra i kolektivno iskustvo „vrtlarenja“ koje zahtijeva angažman ljudi kako bi se konstruirali čupavi BLOOM oblici.“

Izjave autorskog tima
Uvjeren sam da će ova instalacija koju sam zamislio kao kustos i jedan od autora Crtež oblaka (Cloud drawing) uz Alisu Andrašek, kao prostor koji prelazi granice arhitekture, umjetnosti, robotike i modela kompjutorskog programiranja, pridonijeti pozicioniranju i osvještavanju uloge inovacije i tehnologije u arhitekturi i umjetnosti. I to ne samo u hrvatskoj arhitekturi, nego i na svjetskoj razini! I to govorim svjestan težine te izjave, bez straha, s dubokim uvjerenjem u to. Ono što me vodilo ili krajnja ambicija je ne samo da je konceptualno i prostorno sve usklađeno nego već da se stvori jedan prostor nove estetike, novih senzacija ili kako ja volim reći “inženjeringa doživljaja“ To je ono što je po meni danas vektor pomicanja granica arhitekture. Bruno Juričić

Reflektirajući ideju arhitekture u proširenom polju, hrvatski pavijon na bijenalu arhitekture obuhvaća različite umjetničke, arhitektonske i kustoske pozicije i prakse. Diskurzivnost i interdisciplinarnost takvog pristupa uključila je u ovom kontekstu i recentnu produkciju umjetnica iz područja suvremene umjetnosti, nove produkcije Vlatke Horvat i Maje Kuzmanović. Kolonizirajući prostor pergole, intervencije u hrvatskom paviljonu upisuju, pamte ili anticipiraju atmosferu, moguće scenarije i situacije tog jednog nama bliskog zajedničkog prostora Mediterana. – Branka Benčić

„Za smiriti oko” je serija crteža napravljena bosim stopalima umočenim u akrilnu boju, koja klizeći po papiru, ostavljaju trag u obliku ravne horizontalne crte. Kad su ti papiri s poda prebačeni na zidove, otisci tijela koje putuje po tlu pretvaraju se u trag imaginarnog kretanja po rubovima arhitektonskog prostora, kojim ljudsko tijelo kao da prkosi gravitaciji i zakonima fizike. Trag tog pokreta u kontekstu paviljona manifestira se kao linija horizonta koja perceptivno otvara izgrađeni prostor koji uokviruje ljudsku djelatnost i prisutnost, prizivajući otvoreni prostor izvan granica određenih zidovima. Vlatka Horvat

U zvučnoj instalaciji Ephemeral Garden se ljudsko, životinjsko i tehnološko čavrljanje spaja sa biljnim, vodenim i geološkim zvukovima.
Ova atmosferična kompozicija, snimljena ovog proljeća u Istri, stvara imerzivan i gostoljubiv doživljaj ispod Oblak Pergole u prostoru hrvatskog paviljona. Instalaciju sam osmislila u suradnji sa Nikom Gaffneyem i drugim umjetnicima i tehnolozima iz nomadskog kolektiva FoAM. Maja Kuzmanović

Dizajn pergole za hrvatski paviljon reflektira moje dugogodišnje istraživanje u New Yorku i Londonu na područjima kompleksnih sistema, algoritama, umjetne inteligencije i konstrukcije robotima. Cilj je graditi puno bogatiju arhitekturu sa manje materijala, a vise informacija. I otkrivanje nove estetike koja nikad nije moguća u prošlosti jer nikad nismo mogli niti dizajnirati niti graditi tako precizno i kompleksno, gotovo usporedivo sa kompleksnim sistemima prirode.
Te nove strukture visoke rezolucije mogu se dizajnirati kroz kompjuterske simulacije i izgraditi robotima i raznim tehnologijama 3D printanja. U ovakvom dizajnu nove tehnologija i razumijevanje iz znanosti je direktno uključeno u kreativni dizajn proces.
Različite discipline kao sto su arhitektura, inžinjeringa, materijal i computer science so dio dizajn procesa… Alisa Andrašek

Foto : copyright Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Autor:

Otvorenje hrvatskoga paviljona na 16. međunarodnoj izložbi arhitekture - La Biennale di Venezia. Foto i copyright Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Autor:

Otvorenje hrvatskoga paviljona na 16. međunarodnoj izložbi arhitekture - La Biennale di Venezia. Foto i copyright Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Autor:

Otvorenje hrvatskoga paviljona na 16. međunarodnoj izložbi arhitekture - La Biennale di Venezia. Foto i copyright Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Autor:

Otvorenje hrvatskoga paviljona na 16. međunarodnoj izložbi arhitekture - La Biennale di Venezia. Foto i copyright Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Autor:

Otvorenje hrvatskoga paviljona na 16. međunarodnoj izložbi arhitekture - La Biennale di Venezia. Foto i copyright Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Autor:

Otvorenje hrvatskoga paviljona na 16. međunarodnoj izložbi arhitekture - La Biennale di Venezia. Foto i copyright Ministarstvo kulture Republike Hrvatske