Ivica Šiško Kadrovi

Doajen suvremene hrvatske grafike Ivica Šiško na izložbi Kadrovi  zagrebačkoj kulturnoj javnosti predstavlja devet akrilika na platnu velikih dimenzija nastalih 2015. Riječ je o radovima prigušene eksplozivnosti  i titrave kromatike u kojima umjetnik kroz uslojavanje kadrova istražuje novu dimenziju primarnog motiva, a usklađenost tonske palete kolorističkih akcenata i dinamične geste ovdje dovodi do savršenstva.

 

Iz životopisa slikara

Ivica Šiško rođen je u Livnu 24. siječnja 1946. godine. Školu primijenjene umjetnosti (slikarski odjel) završio je 1965. godine u Sarajevu, u klasi profesorice Mice Todorović. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao je 1969., a diplomirao 1974. na grafičkom odsjeku u klasi profesora Frane Baće. Završio je i poslijediplomski studij grafike kod istog profesora te se od 1974. do 1978. godine nastavio usavršavati kao suradnik slikarske Majstorske radionice Krste Hegedušića i Ljube Ivančića.

Od 1986. radi na zagrebačkoj Akademiji gdje je danas redoviti profesor grafike na Nastavničkom odsjeku. Monografije o njegovu grafičkom i slikarskom radu objavili su: Jean-Louis Depierris, Šiško: crtež i grafika, 1988. i Jean-Jacques Lévêque, Rajski vrt, 1996. U vlastitoj nakladi objavio je grafičke mape: Pad, 1974. (bakropisi), Skice, 1976. (bakropisi i akvatinte), Zapisi iz Turopolja sa stihovima Zlate Cundeković, 1984. (bakropisi i akvatinte) i Hommage à Ante Topić Mimara s predgovorom Vadimira Malekovića, 1986. (mezzotinte). U nakladi izdavača “Mladost” iz Zagreba objavljena mu je mapa mezzotinta Moj grob na stihove Ivana Gorana Kovačića i s predgovorom Marka Grčića, 1987. U izdanju „Zbirke Biškupić“ objavljene su mu bibliofilske knjige Danteomanija s esejom Tonka Maroevića, 1977. (biblioteka “Iris”, sv. 2., bakropisi i akvatinte); Contre la mort la flaque s pjesmama Jean-Louis Depierrisa, 1978. (biblioteka “Arbor”, sv. 4., bakropisi i akvatinte); Zimovnik (biblioteka “Vid”, sv. 2., bakropisi) i mapa grafika Teber s predgovorom Bože Biškupića, 1979. (6 listova bakropisa). Jedan je od osam autora grafičke mape Trag (bakropis, akvatinta i suha igla) u izdanju „Zbirke Biškupić“ iz 1980. godine i koautor je s Dubravkom Babić grafičke mape Rajski vrt u nakladi HPT Zagreb 1993., te mapa dubokog tiska: Samobor u srcu (6 grafika) 1994. i Kuna (16 grafika) 1994. s Dubravkom Babić i Miroslavom Šutejem.

Od 1964. godine izlaže samostalno i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu; od Livna, Zagreba, Bjelovara, Križevaca, Karlovca, Osijeka, Rijeke, Opatije, Krka, Crikvenice, Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika do Toronta, Barcelone, Havane, Bradforda, Ljubljane, Pekinga, Madrida, Baden Badena, Bologne, Berlina, Vancouvera, Bonna, Beča, Reykjavika, Gorizie, Varpalota, Caligaryja, Münchena, Graza, Friedena, Londona, Stutgarta, Feiburga, Atlante, Budimpešte, Sarajeva, Beograda, Novog Sada, Subotice, Novog Mesta, Mostara i retrospektivno u rodnomu Livnu 2010. godine.

Za grafičko i slikarsko stvaralaštvo Ivica Šiško odlikovan je nizom uglednih nagrada od kojih ističemo: osvajanje Zlatne medalju za grafiku na VII. međunarodnom bijenalu lijepih umjetnosti u Barceloni 1979. godine, otkupnu Nagradu Moderne galerije Ljubljana na XI. zagrebačkoj izložbi grafike 1980., Vjesnikovu nagradu „Josip Račić“ 1981. i Nagradu Umjetničkog paviljona Collegium Artisticum Sarajevo na XIII. zagrebačkoj izložbi grafike 1984.

Foto: Goran Vranić

Nikola Šiško, slika Odlazak iz kadra, 2015.

 

 

Autor:

I. Šiško, Izlazak, 2015

Autor:

POstav izložbe Ivica Šiško Kadrovi u Studiju Moderne galerije Josip Račić

Autor:

POstav izložbe Ivica Šiško Kadrovi u Studiju Moderne galerije Josip Račić (9)

Autor:

I. Šiško, Svečana, 2015.

Autor:

I. Šiško, U kadru, 2015

Autor:

I Šiško, Otvorena forma, 2015