Antun Masle

Orašac

1950.

akvarel, papir

250 x 350 mm

MG-6288

Orašac je selo kraj Dubrovnika i rodno mjesto Antuna Maslea, slikara koji se rodio 1919. godine i koji je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti završio 1942. „Ja sam se rodio u mjestu gdje ima mnogo zelenila i maslina, gdje je more modro i nebo plavo.“, tako je 1958. Masle pisao o svom zavičaju i svakim će svojim prikazom Orašca kasnije nastojati prikazati taj osjećaj pripadnosti. Orašac u Masleovom umjetničkom svijetu ima status iskona, mjesta iz kojeg izviru sve vrijednosti do kojih ovaj slikar drži: od obiteljskih i međuljudskih odnosa, do odnosa između čovjeka i prirode. „Ispred kuće vidjeli su se ljubičasti otoci za roza hridinama. Uz kuću se pela ružica, crvena u maju, kao krv. U vrtu su skakali janci, crni i bijeli, a ja bih gledao i žalio što im život nije dulji od jednog mjeseca. Sunovrati su se bijelili u veljači i mijenduli cvjetali – kad mi je bilo 7 godina, poslali su me u školu.“

Ima u ovom opisu Orašca onoga što se ne vidi u slikama i što se u europskoj kulturnoj tradiciji označava latinskom sintagmom Et in arcadia ego, a što se na hrvatski može slobodnije prevesti kao: Evo me i u Arkadiji, pri čemu je subjekt iskaza smrt, odnosno prolaznost općenito. U Masleovoj arkadiji, u njegovom rodnom Orašcu, smrt jaganjaca prva stoji na putu umjetnikovoj sreći; čak se i odlazak u školu predstavlja kao neodređeni nagovještaj kraja, ne samo djetinjstva, nego, po svoj prilici, cijelog života. Na slikama, međutim, Orašac je prikazan bez latinske opomene, kao prava arkadija. U podnožju planine, smješteno je malo selo. Iako ljudi nisu prikazani, selo je očito predstavljeno kao prostor u kojem se živi; čempresi i raznoliko raslinje vežu kuće s elementima prirode, krajolikom i nebom. Svakodnevni život ljudi ne vidimo, ali ga možemo zamisliti. Ni uskovitlane linije crnog tuša ne kvare prikazani sklad.

 

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Moderne galerije ©Moderna galerija, nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Autor:

Sofija-Naletilic-Penavusa,-Sve-moje-zivotinje,-oko-1988.

Autor:

Ferdinand Quiquerez, Ofelija, 1874.,-MG-108

Autor:

Matko-Trebotic-i-Joseph-Beuys,-Zapis,-1982.,-MGP-1046

Autor:

Josip-Diminic,-Uzajamni-prihvat,-1974.,-MG-3359

Autor:

Menci-Clement-Crncic,-Djevojcica,-1890.,-MG-447

Autor:

Vlaho-Bukovac,-Portret-djevojcice-berger,-1897.,-MG-290