Izjava Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti povodom tiskovne konferencije i izjave HAZU 16.4.2021.

Dana 16.4.2021. godine zajedno s hrvatskom javnošću bili smo svjedocima tiskovne konferencije na kojoj je predsjedništvo HAZU pod slikom svog osnivača, donatora i dobrotvora biskupa Jurja Strossmayera, zamjenom teza tumačilo svoje zahvaćanje u državnu imovinu i kulturna dobra kao ugrozu svog postojanja i nacionalnih interesa. Pri tom je iznesen niz neistina. Podsjetimo, ugroza koju HAZU trpi od hrvatske države koju se u izjavama predsjednika Akademije imenovalo gorom od povijesnih protunarodnih režima, godišnje u dotacijama HAZU iznosi 62.500.000,00 kuna iz javnog proračuna. K tome, netom potpisani ugovori o dodjeli nepovratnih sredstava za  provedbu mjera zaštite kulturne baštine financirane iz Fonda solidarnosti Europske unije su prema HAZU 338.511.790, 42 kuna, preko 40% od ukupno ugovorenih sredstava sa svim potražiteljima, crkvama i muzejima.

Vodstvo HAZU zaboravilo je da im je uza sva državna kulturna dobra na koja su se uknjižili kao vlasnici, 1996. godine u zamjenu za Vranyczanyevu palaču koja je po dogovoru trebala u cijelosti pripasti Muzeju, država dodijelila zgradu dotadašnjeg Kemijskog instituta na Strossmayerovom trgu, koja je potom u cijelosti i obnovljena sredstvima iz Državnog Proračuna za Knjižnicu HAZU. Muzej nije dobio ništa.

Podsjećamo javnost da je današnji NMMU kao samostalna institucija osnovan 1905., a Likovni razred HAZU 1919. godine.  NMMU djeluje u Vranyczanyevoj palači od 1934., a Banovina Hrvatska kupila je tu zgradu 1939. godine javnim sredstvima za potrebe Muzeja.

Po diktatu komunističke vlasti i unatoč protivljenju struke i uprave Muzeja, on je 1947. godine pripojen u sastav JAZU. Tek tad JAZU po prvi put ulazi u Vranyczanyevu palaču kojoj je danas pravnim čudom vlasnik. Iste godine po konceptu JAZU počinje razmještanje umjetnina iz Strossmayerove galerije prema Muzeju, a iz Muzeja prema Strossmayerovoj galeriji, Kabinetu grafike JAZU i Gliptoteci JAZU. Iste 1947. godine sve umjetnine se po važećim muzeološkim pravilima i pod upravom JAZU upisuju u zbirku Moderne galerije, a ne 1974. godine kako to danas tvrdi HAZU. Te je 1974. godine po važećem zakonu Muzej razdružen od JAZU zajedno sa zbirkom koja je po Zakonu o muzejima i Zakonu o kulturnom dobru tada i zaštićena u cijelosti kao nacionalno i nedjeljivo kulturno dobro.

Od 1047 umjetnina na čije se vlasništvo danas bez pravne osnove poziva HAZU, te 1947. godine iz zbirke Strossmayerove galerije u zbirku današnjeg NMMU voljom JAZU izlučeno je 347 umjetnina, među kojima i „Mlada patricijka“ Vlahe Bukovca i, ponavljamo, voljom JAZU po muzeološkim pravilima sve su te umjetnine upisane u Inventarnu knjigu Muzeja. Ostale umjetnine koje HAZU svojata, otkupljene su namjenski javnim sredstvima za zbirku Muzeja koja je država uplaćivala na račun JAZU kao tadašnjeg upravitelja te su odmah inventirane u zbirku Muzeja.

Što se tiče Vranyzcanyeve palače, sjedišta NMMU od 1934. godine, zgrada je osamostaljenjem Hrvatske prešla iz statusa društvenog u status državnog dobra, u kojeg se u jeku Domovinskog rata kao vlasnik upisala HAZU. Mišljenje DORH-a prema zabilježbi HAZU kao vlasnika Vranyczanyeve palače, kao  i prema vlasništvu „Mlade patricijke“  je negativno. Podsjetimo da je Općinski sud u Zagrebu u dva navrata vlasništvo nad „Mladom patricijkom“ dodijelio muzeju, a tek je Županijski sud sliku dodijelio HAZU.

Muzej od 1947. godine od kad je silom povezan s HAZU stagnira, kao i sve kulturne institucije i nekretnine kojima je HAZU vlasnik. Suprotno tvrdnjama HAZU o zaštiti nacionalne kulture, kulturnoj javnosti je dobro poznata zapuštenost institucija i nekretnina pod paskom HAZU kako onih doniranih, tako i onih u koje je upisana po svom tumačenju zakona. Širokoj javnosti to je poznato kroz niz priloga koji su o stanju imovine HAZU kroz godine objavljivani  u medijima. Nažalost, na njih nema adekvatnog odgovora i postupaka.

Stoga je Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti i kulturnoj javnosti jedina nada da će hrvatska država stati u obranu nacionalnih interesa i zaštiti državno vlasništvo, skrb nad kojim smo im na izborima povjerili. Pozivamo Sabor Republike Hrvatske da razmotri štete po državnu imovinu i kulturno dobro prouzročene primjenom Zakona o HAZU, te da pristupi njegovoj reviziji. Pozivamo da se transparentno prikaže trošenje enormnih javnih sredstava dodijeljenih HAZU, a DORH da istraži pravnu valjanost te razmjere i izvore Akademijinog nekretninskog bogatstva. Nama svima kao građanima, a nadasve članovima i članicama HAZU koji se opetovano pravdaju da ništa ne znaju o potezima vlastite uprave, preostaje da se zapitamo koja je svrha ovakvoj Akademiji i ispunjava li ona po svojim postupcima svoje deklarirano poslanje. Ili, u protivnom možemo prihvatiti da je vještina manipuliranja pravnim procesima i sustavom isto što i deklarirana briga o nacionalnim interesima i kulturnom dobru.

 

Nacionalni muzej moderne umjetnosti
PR odjel

 

Autor:

Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb. foto: Goran Vranić ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Autor:

Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb. foto: Goran Vranić ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Autor:

Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb. foto: Goran Vranić ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Autor:

Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb. foto: Goran Vranić ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Autor:

Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb. foto: Goran Vranić ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Autor:

Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb. foto: Goran Vranić ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb