Lovro Artuković

 

Lovro Artuković školovao se u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji, a s dvadeset četiri godine diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti. Nakon radnih iskustava, kao grafički dizajner i predavač u Školi primijenjene umjetnosti, postaje docentom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Zbog nezadovoljstava na Likovnoj akademiji, 2001. sprema svoje stvari i odlučuje otići u Ameriku, no zastaje u Berlinu u kojem i ostaje.[2]

Još od prve samostalne izložbe 1985., koju je obilježila slika gigantskih proporcija Tulum, na kojoj su elementi trash kulture i banalni momenti iz svakodnevice pretvoreni u umjetničko djelo, preko Abecede narcisoidnosti i dalje redom, postaje omiljeni slikar i kritičara i kolekcionara.[2] Izlagao je na mnogim samostalnim izložbama: godine 2002. samostalno je izlagao u “Museu da Água” u Lisabonu, nakon čega su uslijedile izložbe “Spremište” u Tekstilnom kombinatu Zagreb (2004.), “Bestežinske slike” u Labor 019 u Berlinu (2004.), “Promatranje” u centru Prima u Berlinu (2005.), “64” u galeriji Josip Račić u Zagrebu (2006.), “Deklaracija” u Haus Ungarn/.BHC Kollektiv u Berlinu (2008.), “”Imaginarium II” u galeriji Wedding u Berlinu (2011.) i druge. Godine 2008. u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori realizirana je retrospektivna izložba njegovih radova pod nazivom “Najbolje slike”, koja je obuhvatila radove nastale između 1984. i 2008. godine. Tom prilikom objavljen je opsežni katalog njegovih radova pod nazivom “Najbolje slike” autorice Blaženke Perice (Galerija Klovićevi Dvori, Zagreb, 2008.).[1] O svojem je slikarstvu Lovro Artuković u jednom intervjuu izjavio:

Wikicitati „Slika je estetski događaj, ona je za gledanje. Ono što me fascinira jest to da likovna scena ima puno slijepaca. Moraš imati dar za gledati sliku, za slušati muziku. Odlučio sam slikati za one koji znaju gledati. Za moju sliku treba vremena, volim da slika smeta, da privlači. Ne zanima me da moje slike stoje negdje kao ukras. Ljudi ponekad imaju strah od pogleda, od figure na slikama. Ja trebam te ljude na slikama. Ne znam apstraktno misliti.[2]”
O životu i stvaralaštvu Lovre Artukovića snimljena su i dva filma: eksperimentalni film Krađa u režiji Lukasa Nole iz 2004. i dokumentarni film L.A. Nedovršeno Igora Mirkovića iz 2008. godine.[1]

Autor:

Menci-Clement-Crncic,-Djevojcica,-1890.,-MG-447

Autor:

Leo-Junek,-Pred-zidom,-1929.,-MGP-142

Autor:

Stephan-Lupino,-Resting,-1994.,-MG-6911

Autor:

Zlatko-Bourek,-Beba-iz-Bizovca,-1980.,-MG-6902

Autor:

Vilko-Gecan,-Viktorija,-1919.,-MG-2616

Autor:

Mirko-Racki,-Grad-Dis,-1906.,-MG-833